Psi planine Kazbek - 2 deo

Voljom sudbine zimi iste godine upoznao sam mladog momka iz sela Pansheti Kazbegskog reona, sina tradicionamnog cobanina iz porodice Samkanasvili. Tamaz, tako se zvao taj momak, je bio student Gorskog poljoprivrednog fakulteta u Vladikavkazu. Kad je cuo, da me interesuju cobanski psi, obecao je da ce mi pokazati najbolje pse Kazbekskog reona. Dogovorili smo se da se nadjemo i krenuli autobusom u grad Kazbegi. Peske smo obisli sela: Gergeti, Arsa, Garbani, Sioni, Tharsheti, Ahalcihi i grad Kazbegi, svakodnevno prolazeci po 30 km peske. Prvo selo, u koje smo se popeli je bilo selo Gergeti, i nalazilo se u podnozju planine Kazbek. To je bilo malo selo u zivopisnoj okolini na levoj obali reke Terek. Uspon, na kojem se nalazilo selo je bio dovoljno strm, tako da su kuce stajale na manjim terasama. Kuce su bili kamene, dobro uredjene, sa otvorenim galerijama i terasama. Orgade su takodje napravljene od kamena. Ulice, ako ih mozemo tako da nazovemo (na nekim mestima ne bi se mimoisla dvoja kola) veoma su uske, bez asfalta. U selu je 50-60 kuca, ne vise. Najveca zanimljivost – hram Svete Troice na vrhu brda pored sela. Da oprosti nam Bog, u to vreme razmisljali smo samo o psima!
Kad smo usli u selo, Tamaz je poceo da se raspituje, ko sad kod kuce ima pse, jer uglavnom svi psi su se u to doba nalazili na “crnim zemljama” u Dagestanu. Svi su nam govorili da su najbolji psi sada sa stadima, ali su nam pokazali nekoliko starih pasa. Ti psi vise nisu mogli da rade u stadu, pa su ih cobani cuvali kod kuce. Prvi pas, kojeg smo videli je bio muzjak po imenu Loma (na gruzijskom – lav). To je bio muzjak 12-13 godina star, koji je indiferentno lezao pored kuce. Kratkodlaki, sarene boje, krupan, priblizno 73-74 cm u grebenu. Govoriti nesto o njegovom eksterjeru ne bi bilo pravilno zbog njegovog uzrasta, ali glava ovog muzjaka impresionirala nas je svojom rasnoscu. Cobani su nam rekli, da je Loma dao mnogo izvanrednih pasa i njegov najbolji sin sada ziv i zdrav ima 4 godine. Taj pas se zove Tigr (Tigar), i da jaceg od ovog psa nema u selu Gergeti, a njegov vlasnik se zove Huceshvili Dato. Ali Tigra smo sreli tek 1985 godine. Cobani su nam sa odusevljenjem pricali o snazi Tigra, o tome da je on sam mogao da napada medveda u brdima. U borbi mu nije bilo ravnog. Nijedan pas nije mogao da se odupre naporu Tigra, ali karater Tigra je imao i drugu stranu – on nije bio agresivan prema svojoj sabraci i bio je popustljiv prema stencima. Samo za vreme bracnih turnira nije imao milosti. Njegov ugriz je bio toliko jak da je cesto lomio zubima udove svojih suparnika. Tigr je spadao u gergetski podtip kavkaskog ovcara. Sve ove price veoma su nas zaintrigirale, pa smo bili zeljni da sto pre vidimo tog psa. Ali kako? Traziti ga leti u stepama? Niko tacno nije znao gde se nalazi stado, u kojem je Tigar…
Moj posao nije mi dozvoljavao da izdvojim nekoliko dana, tako da smo morali da sacekamo jesenje premestanje stada. To stado je trebalo da stigne na zimovanje u selo Zamankul, sto je 30 km od Vladikavkaza. Dosao je dan, kad sam saznao tacno mesto nahodjenja stada Tigra. Moj prijatelj, Tenmirov Taras, koji mi je cesto pomagao u proucavanju cobanskih pasa, pomogao mi i ovog puta. Njegovim kolima smo brzo pronasli to stado blizu sela Zamankul. Presli smo nekoliko kilometara po brdovitom terenu i prisli stadu, koje je paslo pored kolhozne baste sa tikvicama. Docekala su nas tri steneta uzrasta oko sest meseci i jedna odrasla ovcharka. Zenka za nas nije delovala interesantno po pitanju eksterjera, ali je bila veoma ljuta. Stenci su nas veoma zainteresovali. Odmah se videlo da su iz istog legla. Isto, kao i odrasla zenka, su lajali na nasa kola i nismo smeli da izadjemo. Prisla su nama dva mlada cobanina i oterali zenku. Izasli smo iz kola i upoznali se. Jednog od momaka su zvali Gela, drugog – Dato. Krenuo je zanimljiv razgovor. Poceli smo da gledamo stence. Oni su bili veoma druzeljubivi i dovoljno krupni za svoj uzrast: ot 65 do 68 cm u grebenu. Najmanji se zvao Kedan i imao je najbolju glavu. Srednje stene se zvalo Chrela, sto znaci – sareni. On se izdvajao mocnim telom. A najveci se zvao Charla. Svo troje su bili sareni. Saznali smo da je majka stenaca poginula – zgazio ju je auto. Konacno, stigli smo u razgovoru i do Tigra. Ispostavilo se da se Tigr krije od vrucine negde u basti u liscu tikvica. Na nasu molbu cobani su poceli da zovu Tigra. Posle nekoliko uzvika u daljini se pojavila sarena lopta. Chobani su zvizdukom i uzglasima poceli da draze Tigra da bi brze trcao prema nama. Pitali smo momke, nece li nas Tigar napasti. Oni su nas umirili i rekli da danju Tigar nije agresivan prema ljudima. Za nekoliko sekundi Tigar je punom brzinom dotrcao na brdasce, gde smo stajali. Naravno, nikakve price nisu mogle da prenesu njegovo lepotu! Jos se nije smirio disanje, jos su bili napeti njegovi misici. Ovo je bio stvarno kolos-borac, spreman svakog trena da obori neprijatelja. Sve na njemu je bilo prvobitno – i svojevrsna glava, sva prikrivena oziljcima. I pogled, od kojeg smo se smrzavali, i mocan torzo, i snazni, kao opruge, udovi. Pre je podsecao na lavicu. Ista elegancija i moc. Krupan, 75-76 cm u grebenu, nesto duzeg formata, izvanredno fizicki razvijen, sa obimnom i istovremeno reljefnom muskulaturom. Glava krupna, mrke boje sa crnom maskom. Njuska veoma obimna, skoro ista obimu ceonog dela. Celo siroko, pljosnato, nesto izduzenije. Obrazi misicavi. Usi nisko usadjeni. Ushna skoljka nije krupna. Oci tamne, pravo usadjene. Pogled tezak, sumoran. Donji kapci blago opusteni. Stop skoro da ne postoji. Utisak je da je njuska - produzetak glave. Gornje usne debele, vise i sakrivaju donju vilicu. Nosna pecurka nije krupna. Zubu su bili veoma krupni, ocjnjaci - oko 3,5 cm. Vrat mocan, misicav, nesto izduzeniji, greben izrazen. Fanon dobro naglasen. Bez obzira na kracu dlaku prisutna je griva. Ledja snazna, misicava. Krsta zaobljena sa snaznom muskulaturom, blago izduzena. Sapi siroke, misicave, skoro horizantalne. Rep uvijen za jednu trecinu u kolut. Grudni kos veoma dubok, dug. Plecke su duge sa obimnom muskulaturom. Prednje noge snazne, sa snaznim dosapljima. Obim dosaplja 15 cm. Zadnje noge siroko postavljene, sa snaznim butinama. Dosaplja snazna, ali ne masivna. Dlaka – sa izrazenom podlakom. Na bokovima, ledjima i kod korena repa - vece ridje fleke. Na prednjim nogama neznatne prskane ridje fleke.
Nagledali smo se ove velelepne zivotinje i pod utiskom od ovog susreta otisli smo kuci. Stado je zimilo u selu Zamankul i mi smo cesto dolazili da obidjemo Gelu i Dato, i da pogledamo ovcare. Na zalost, nismo slikali Tigra.
Vreme je odmicalo, i “tigrici” (tako smo prozvali stence) su porasli. Kedan je ostao najmanji, oko 70 cm, ali zadivljivao nas je svojom rasnom glavom i egzoticnom bojom. Kedan na gruzijskom znaci – grlica. Priroda je njemu podarila izuzetan nervni sistem. Siguran u sebe, on se nije bojao ni zveri, ni ljudi. Kad su on i njegova braca rasciscavali odnose on je cesto gubio fizicki, ali je pobedjivao zbog svoje jake psihe. Bio je veoma uporan i braca su osecala njegovu snagu. Postepeno Kedan je postao vodja. To se osecalo u svemu, i u njegovom ponosnom drzanju. Svuda je on bio lider, i kada je trebalo zapoceti tucu, on je bio prvi. Gela je govorio o Kedanu da on ima veliko srce, i voleo je ga vise od drugih.

 

U raznim kucama sela Gergeti videli smo oko desetak rasnih pasa, koji su cuvali kuce. Svi oni su bili iz dve linije: nesto duze dlake – linija pasa Sudjihashvili i kratkodlake – liniji Loma i Tigra, vl. Huceshvili Dato.
Na zalost, u to vreme nismo imali sa sobom fotoaparat, a nisam razmisljao o tome da ce mi trebati material za buducu knjigu, koju sam zamislio da napisem tek u zrelo doba… Mnoge pse sam opisao kasnije po pamcenju, blago da sam tih mladjih godina vec imao solidno znanje o eksterjeru pasa.
Tako sam opisao izvanrednog psa po imenu Kere, vl. Huceshvili Dato iz sela Sioni. Najbolji izmedju najboljih!
Mislim, da je on bio etalon lepote. Kad smo ga videli, nismo mogli da odvojimo pogled od ove velelepne zivotinje. Bio je avgust, Kere je u to doba bio kuci i gazda ga je pustio napolje, da bi mi mogli bolje da ga vidimo. Prvih trenutaka prosto nismo mogli naci reci da bi izrazili svoje ushicenje. Pas je bio u punoj snazi. Odmorio se kod kuce i zracio je zdravljem. Dlaka Kere je sijala na suncu i cinilo se da je svaka dlacica bila pazljivo oprana i ocesljana. Takvog kvaliteta dlaku imaju psi koji celo leto provode u planinama sa stadima. Sterilna cistoca brdovitih padina, stalno pirkajuci vetar, hladne noci, dovoljna ishrana – sve to ocuvava dlaku u izuzetnom stanju bez dodatne nege od strane cobana. Ali vratimo se Kere. Njegova dlaka se cinila punom elektricne energije i ta energija se osecala u celom telu. Pokreti su bili toliko lagani, da se cinilo da on jedva dotice zemlju. Ponosno uzdignuta glava, pogled, koji je lucio hrabrost i istovremeno vragolastost. Ovcar je osecao da se mi divimo njemu i jos vise se prikazivao pred nama. Kere za neki trenutak bi zastao, ponosno uzdignuo glavu gljedajuci prema brdima. Rep uvijen u cvrst kolut , ledja napeta lagano su podrhtavala, zadnje noge blago odbacene unazad, grudi izbacene napred. Cinilo se, da ce on kao nategnuta tetiva luka, spremna u svaki tren da ispusti strelu.
Gazda je pljesnuo rukama i nekoliko puta zazvizdao. Kere je kao munja skocio sa mesta i napravio nekoliko skokova u pravcu planina. Zaustavio se, opet zauzevsi isti stav, ali vec sa grudnim rezanjem. Stajao je nekoliko sekundi i masuci repom se vratio gazdi. Velelepan pas! Sa odlicnim karakterom. Kuci je cuvao, a na ulici apsolutno mirno stajao sa nama. Bitno je u takvim trenucima s postovanjem se ponasati prema ovcaru i on nece da vas dira.
Kere ne bi mogao da se nazove atletski gradjenim psom, on je pre bio obrazac snazne gradje. 

 

prevod - Polina Simic. 

Comments: 0 (Discussion closed)
    There are no comments yet.